Autor: mr Dragana Martinović
Predmet istraživanja
Predmet istraživačkog projekta „Izlagačka politika beogradskih likovnih galerija“ jeste izlagačka politika četiri likovne galerije koje se nalaze u sklopu tri najveće i najstarije ustanove kulture Beograda: Srpske akademije nauka i umetnosti (1841), Fakulteta likovnih umetnosti (1937) i Kulturnog centra Beograda (1957), a koje su finansirane od strane države i grada. Istraživanjem su obuhvaćeni kulturna politika, menadžment i marketing galerija, kao i njihova publika, i to na taj način da se svaka galerija tretira kao jedinstvena u svom prostornom, vremenskom, društvenom i kulturnom kontekstu, ali i kao deo galerijskog sistema, u okviru rešavanja problema poslovne politike. Na osnovu razgovora s upravnicima, kustosima i predstavnicima PR službi ovih beogradskih galerija, konstatovana je neophodnost postojanja veće podrške vizuelnom stvaralaštvu kod nas. Da bi se to postiglo, bilo je potrebno ispitati do sada neispitano područje izlagačke politike i faktore koji utiču na buđenje svesti o važnosti da vizuelna umetnost dobije na značaju, ali i da se više pažnje posveti metodama i sredstvima koji bi uticali na porast posećenosti naših likovnih galerija.
Ciljevi i aktivnosti istraživanja
Glavni cilj istraživanja jeste da se utvrde izlagački profili i standardi izlaganja četiri likovne galerije: Galerije FLU, Galerije SANU, Likovne galerije KCB i Galerije ―Artget u KCB-u, radi dobijanja celovite i aktuelne slike o izlagačkoj i poslovnoj politici naših „velikih“ galerija u poslednje tri godine, njihovim organizacionim i razvojnim problemima.
Pojedinačni ciljevi i aktivnosti su:
• istražiti instrumente kulturne politike u galerijskom sistemu;
• istražiti funkcionisanje menadžmenta galerija;
• istražiti funkcionisanje PR i marketing službe galerija;
• istražiti strukturu i karakteristike galerijske publike;
• predložiti mere koje mogu da utiču na rešavanje postojećih problema i davanje preporuka za poboljšanje njihovog rada, s krajnjim ciljem izgradnje kvalitetnijeg odnosa prema vizuelnoj umetnosti Beograda i Srbije.
Metodologija i uzorak istraživanja
Odabrali smo galerije koje imaju jednake izlagačke profile, ali različite organizacione, programske i razvojne strukture. Za sagledavanje postavljenih problema, ali i šire situacije u kojoj se nalazi vizuelna umetnost, pomogao nam je standardizovani upitnik u elektronskoj formi koji sadrži devet delova i ukupno 78 pitanja. Pomoću ovog instrumenta, saznali smo konkretne podatke o statusu, finansiranju, prostornim i tehničkim resursima, ljudskim resursima, stručnim poslovima, programima i publici, saradnji, kao i prioritetima i problemima u radu galerija. Dobijeni odgovori bili su nam ujedno i osnova za izradu istraživačkih pitanja korišćenih prilikom razgovora s upravnicima i kustosima galerija.
Da bismo postigli željene ciljeve istraživanja, koristili smo kvalitativni i kvantitativni metod prikupljanja podataka. Kombinovanjem ove dve istraživačke tehnike, uspeli smo da uđemo u srž problema odabranih galerija Beograda, da zadate ciljeve detaljno ispitamo i postignemo bolje razumevanje fenomena likovnih izložbi i izlagačkog diskursa uopšte. Najpre je bilo sprovedeno intervjuisanje: na osnovu unapred definisanih pitanja za dubinski (strukturisani) intervju, obavljeni su razgovori s umetničkim direktorima galerija, a prema posebno sastavljenom upitniku; potom su obavljeni razgovori s kustosima galerija i referentima za odnose s javnošću.
Celovitosti istraživačkog projekta doprineo je metod anketnog ispitivanja, u okviru kojeg smo odredili uzorak na osnovu broja posetilaca galerija iz prethodne godine, tako da je veličina uzorka činila ukupno 500 upitnika, odnosno ispitanika, što znači 120 po galeriji. Nakon izrade upitnika, izvedena je pilot-anketa radi utvrđivanja diskriminativnosti pitanja i procenjivanja planiranog vremena za njegovo popunjavanje.
Pitanja, kojih je bilo 26, bila su podeljena u tri segmenta: prvi deo upitnika sačinjavaju opšta pitanja koja se odnose na sociodemografske karakteristike ispitanika; drugi deo sadrži pitanja kojima se mogu utvrditi kulturne i umetničke potrebe publike koja posećuje galerije; treći deo ispituje odnos publike prema izlagačkoj politici naših galerija.
Od planiranih petsto ispitanika, uspešno je anketirano 444, što čini 90% realizacije uzorka.
Značaj istraživanja
Istraživački projekat „Izlagačka politika beogradskih likovnih galerija“ preduzet je usled nepostojanja celovitih istraživanja o galerijskoj izložbenoj delatnosti u Srbiji za poslednje dve decenije. Utvrđeni su izlagački profili i standardi izlaganja četiri likovne galerije, koje se nalaze na glavnoj gradskoj transverzali, što čini solidno polazište za kontinuirana ispitivanja bitnih funkcija galerijskog sistema, kao što su: prezentacija moderne i savremene umetnosti, razvijanje široke i raznovrsne publike, rad na njenoj edukaciji, institucionalna pomoć umetnicima, kao i umetnička produkcija namenjena tržištu. Sve to predstavlja osnovu za „osvajanje“ finansijske pomoći od strane državnih organa uprave i drugih javnih i privatnih izvora finansiranja, kao i za predlaganje mera akterima kulturne politike u rešavanju mapiranih problema. Takođe, istraživanje pomaže u formulisanju odgovarajućih preporuka, u cilju poboljšanja rada istraženih galerija i izgradnje kvalitetnijeg odnosa prema vizuelnoj umetnosti Beograda i Srbije uopšte.
Početkom 80-ih godina nastupila je kriza galerijske delatnosti, te je počelo da se shvata da je neophodna radikalna reorganizacija u cilju ispunjenja njihovog društvenog zadatka. U Srbiji i Beogradu, galerije su do skoro bile samoreferentne institucije, zatvorene u sebe i nisu na pravi način bile kontekstualizovane; predstavljale su javna kulturna mesta koja okupljaju ljude jednakog statusa i obrazovanja. U novije vreme, one sve više postaju visokoprofilisanim mestima za moralizovanje, političke polemike i društveno-socijalne refleksije; takođe, u njihovom radu sagledava se otvorenost u primenjivanju novijih pristupa, u cilju okrenutosti kreiranju vidljivosti programa galerija.
Prema konceptu istraživanja obavljenog u Zavodu, moguće je nastaviti podrobnije ispitivanje poslovnih politika drugih galerija i izlagačkih prostora grada i zemlje, te tako ukazati na načine proširenja autonomije galerijskih institucija. Još važnija potreba kulturne politike Srbije vezana je za oblikovanje jasnije slike aktuelnog stanja našeg galerijskog sistema, kao i postojećih mogućnosti njegovog poboljšanja u novom dobu.