Istraživanje Kulturna participacija građana Srbije je treće u nizu istraživanja Zavoda za proučavanje kulturnog razvitka u ovoj oblasti tokom poslednje decenije. Realizovano je 2019. godine na reprezentativnom slučajnom uzorku na nacionalnom nivou.
Nakon istraživanja Kulturne prakse građana Srbije i Kulturne potrebe i navike građana Srbije, istraživanja Zavoda o uključivanju građana u kulturne aktivnosti poprimaju formu kontinuiranih empirijskih istraživanja sa osnovnom idejom da se prati dinamika kulturnih aktivnosti građana Srbije u relativno ravnomernim vremenskim intervalima. Rezultati istraživanja mogu poslužiti donosiocima odluka u oblasti kulture kao empirijska osnova za kreiranje i/ili revidiranje politika i konkretnih mera.
Predmet istraživanja bio je učešće građana u kulturnim aktivnostima u svakodnevnom životu. Ispitali smo pojavne oblike ponašanja ljudi u domenu kulture imajući u vidu njihov aktivan i pasivan način ispoljavanja tokom prethodnih godinu dana od trenutka anketiranja. Pored merenja kulturne participacije, istraživanje je obuhvatilo i aspekt pristupa kulturi kao mogućnosti za realizovanje kulturnih aspiracija, te smo se bavili i temom opaženih barijera, odnosno razlozima za neučestvovanje u kulturnom životu zajednice.
Istraživanje je započeto sa primarnim zadatkom da odgovori na nekoliko grupa istraživačkih ciljeva, pri čemu treba imati u vidu da je najveći deo istraživanja eksplorativnog tipa, dok samo manji deo ima eksplikativne pretenzije.
Posebni ciljevi se odnose na ispitivanje kulturnih potreba, navika, informisanja, komunikacije i transakcije. Ciljevi su zasnovani na Eurostat-ovoj metodologiji i ICET modelu kulturne participacije, prema ESS-net izveštaju o kulturi, koji integriše trendove u digitalnom okruženju i razlikuje četiri oblika participacije:
- informisanje – traženje, prikupljanje i širenje informacija o kulturi;
- komunikacija i zajednica – ostvarivanje interakcija sa drugima o kulturnim pitanjima i učešće u kulturnim mrežama;
- uživanje i izražavanje – uživanje u izložbama, umetničkim predstavama i drugim oblicima kulturnog izražavanja, bavljenje umetnošću u slobodno vreme i kreiranje online sadržaja;
- transakcija – kupovanje umetničkih dela i kupovina ili rezervisanje karata za kulturna dešavanja.
U istraživanju je korišćen metod individualnog ispitivanja, tehnikom kombinovane ankete sa standardizovanim pisanim upitnikom. Istraživanje je obavljeno na uzorku od 1.521 ispitanika na teritoriji Republike Srbije, tokom perioda oktobar–novembar 2019. godine. Uzorak je dizajniran po modelu stratifikovanog višeetapnog slučajnog uzorka.
Rezultati istraživanja o aktivnostima u slobodno vreme, pokazuju da omiljene aktivnosti građana Srbije nemaju direktne veze sa kulturnom participacijom, već sa psihosocijalnim potrebama, koje se najčešće odnose na druženje u privatnom ili javnom prostoru. Od omiljenih aktivnosti u domenu kulture izdvaja se odlazak u bioskop i nešto ređe u pozorište, kao i čitanje knjiga i gledanje filmova. Iako većina ispitanika voli da provodi vreme na internetu, zanimljivo je da čitanje novina, a posebno čitanje knjiga, ipak preferišu u štampanoj formi u poređenju sa elektronskim izdanjima.
Kulturna produkcija ne spada u popularne vidove provođenja slobodnog vremena, jer se blizu dve trećine ispitanika ne bavi bilo kakvim vidom kulturne produkcije, dok oni koji to čine, najčešće se bave igrom i plesom, a značajno ređe vizuelnim umetnostima, pisanjem ili pevanjem, kao i nekim vidom stvaralaštva u digitalnoj formi.
Podaci o kulturnim i medijskim navikama uglavnom prate iskazane potrebe, pa se u javnoj sferi najčešće posećuju bioskopi i pozorišta. Najpopularniji su mjuzikli i dramske predstave, dok su najmanje popularni opera i balet. Trećina ispitanika nije pročitala nijednu knjigu u prethodnih godinu dana. Oni koji čitaju, češće to čine iz ličnog zadovoljstva, a omiljeni žanrovi su (auto)biografski, epska fantastika, strip i drama.
Generalno posmatrano, obrasci kulturne participacije u Srbiji dosta su stabilni u dužem vremenskom periodu. Očekivane razlike su zabeležene u oblasti informaciono-komunikacionih tehnologija, dok se u domenu kulturnih navika razlike mogu primetiti kod posećivanja kulturno-istorijskih spomenika, kao i bioskopa. Ovi rezultati mogu se dovesti u vezu sa merama koje uključuju promociju kulturnog nasleđa u digitalnom okruženju, kao i sa merama podsticanja poseta turističkim destinacijama, koje obično uključuju kulturno-istorijske spomenike i arheološka nalazišta.
Iz perspektive kulturne politike i mera za povećanje kulturne participacije, posebno su važni segmenti populacije kod kojih postoje interesovanja i pozitivni stavovi prema kulturnim aktivnostima, ali ne i razvijene navike. To može imati veze i sa obeležjima pojedinaca i grupa, kao i sa kulturnom ponudom, kako u smislu stvarne dostupnosti sadržaja tako i u smislu percepcije ponude.
Rukovodioci projekta: Biljana Jokić i Slobodan Mrđa
Istraživači: Marijana Milankov i Bojana Subašić
Koordinatori: Bogdana Opačić i Maja Marinković
Institucionalna saradnja: Republički zavod za statistiku (RZS)